Nikada nisam bio previše oduševljen online adresarima, makar to bio i Google, i zato sam odlučio da potražim adekvatan software koji će zadovoljavati moje “adresarske” potrebe te isključivo “obitavati” na mom hard disku – lokalni adresar ima mnoge svoje prednosti, no najveću težinu ima privatnost mojih podataka. Efficient Adress Book nudi sve što mi je potrebno.

Ovaj komand software-a težak je oko 8.5 MB i prilikom download-a imate mogućnost da birate portabilnu ili instalacionu verziju. Mogućnost portabilnosti i držanja programa na USB stick-u mi je dodatno nabacila osmijeh na lice. Odlučio sam se za full verziju sa trial licencom od 30 dana, mada proizvođač nudi i freeware verziju koja je, nadam se da ću se izraziti adekvatno, oslabljena inačica punog programa. Nemojte me pogrešno shvatiti, free verzija posjeduje pregršt opcija, no ipak neke opcije su dostupne isključivo u plaćenoj varijanti. Budući da sam želio vidjeti koliko zaista ovaj program vrijedi i može, odlučio sam se za full verziju u portabilnom obliku.

Pri pokretanju programa dočekat će vas pametno osmišljen i pregledan layout. Sa lijeve strane se nalazi kolona Contacts koja služi za pregled kontakt grupa dok se sa desne strane nalaze unešeni kontakti – All Contacts. Unešene kontakte možete sortirati po imenu, adresi, broju telefona. Budući da nisam imao niti jedan kontakt unešen, prva stvar za koju sam posegnuo je importiranje kontakata. Ovdje Efficient Address Book briljira. Importovanje je moguće iz txt fajla ili iz veoma poznatog CSV (Comma Separated Value) formata. Nakon importovanja, vaši kontakti će se uredno prikazati sa desne strane u odgovarajućim poljima.

Iznad polja sa sadržajem, nalazi se traka sa alatima koja nudi pregršt opcija za brzo pristupanje određenim radnjama. Najčešća radnja je, logično, dodavanje novih kontakata. Ovo je prilično jednostavan posao i obavlja se u par koraka. Klikom na New Contact otvara se novi prozor sa trakama kao što su General, Details, Photos, All Fields i Comment. Svaka traka posjeduje svoj set polja za unošenje informacija. Moram vam reći da su se programeri iz programske kuće Efficient Software potrudili da ne zaborave niti jednu opciju koja bi vam pala na pamet. Zaista je sve tu, pored polja za unos generalnih informacija, tu su polja vezana za posao, familiju, hobije, slabosti i mane osobe čije podatke unosite te niz drugih korisnih i malo manje korisnih informacija koje želite imate o vašem kontaktu. U traci Photos imate mogućnost da unesete sliku, dok vam Notes sa svojim naprednim text editorom pruža opciju da unesete određeni tekst ili jednostavno par korisnih stavki koje nisu zastupljene u poljima. Nakon što završite jednostavno kliknite na Save and Close i vaš će kontakt biti spašen. Jednostavno i efikasno.

Ukoliko ste ipak detaljni do bola, program posjeduje i opciju Custom Fields, ili “polja po vašoj mjeri”, kako bih ih najbolje nazvao, tako da sami možete dati određene nazive poljima za unos i tim zaista dobiti ama baš sve što tražite od jednog adresara.

Siguran sam da je jedna od najčešćih stvari kod adresara upravo pretraga kontakata. Na ovom planu Efficient Address Book posjeduje napredne opcije pretrage koje će vam omogućiti da u sekundi pronađete ono za čime tragate. Pretraga se može vršiti i po zadatim kriterijima, imenu i prezimenu, datumu rođenja, e-mail adresi i slično. Meni je pretraga po imenu bila sasvim dovoljna te nisam imao potrebe da zalazim u druge detalje.

Nakon što sam se osvrnuo na osnovne stvari, želio sam malo zaviriti i u napredne opcije koje ovaj program pruža. Prije svega, najugodnije iznenađenje, program podržava jedan od južnoslavenskih jezika – Hrvatski. Ovo je veliki plus, pogotovo ako program koristi starija osoba koja ne poznaje neki od stranih jezika.

Ukoliko vam se ne sviđa izgled programa, isti posjeduje i različite stilove interfejsa, tj. sučelja, tako da jednim klikom možete promijeniti boje i dizajn. Ipak, u bojama nije sve, bitna je i sigurnost. Ovdje program nudi mogućnost da šifrom zaštitite vašu bazu kontakata i svaki put kada otvarate program, isti će od vas tražiti da unesete šifru prilikom prvog logiranja. Ovo je jako bitna opcija ukoliko računar dijelite sa nekim od poslovnih kolega ili ukućana i ne želite da vam neko viri u vaše kontakte.

Šta reći za kraj, Efficient Address Book je jedan odličan komad software-a koji će vam pomoći u svakodnevnom radu i držati vaše kontakte ili adrese na jednom preglednom i sigurnom mjestu. Ukoliko tražite jedan dobar offline adresar, ovo je program kojeg bih vrlo rado preporučio.

link: Efficient Address Book

Moja potraga za novim telefonom kretala se u smijeru čitanja raznih testova Android uređaja marke Samsung, HTC, LG itd. Rezultati “iscrpne” pretrage pomoću liste prioriteta tipa “šta mi treba i šta zaista koristim” uspješno su svedeni na jednocifren broj uređaja. Pomislio sam: “Još koji dan klikanja i naći ću podoban mobitel koji će biti stanovnik moga džepa sljedećih godinu – dvije.”

Taman što sam se pripremao posegnuti za novčanikom i keširati (solarno plaćanje kod naših trgovaca uvijek izmami osmijeh na licu), naišao sam na seriju tekstova o Windows Phone 7.5 uređajima koje su iz prve ruke testirali CopyPaste i Cyber Bosanka. Nakon dugogodišnjeg korištenja iOS-a, a potom i Android operativnog sistema, kontam “whatta hell”, hajde da i ovo čudo probam. Uređaj za koji sam se odlučio je Nokia Lumia 710 sa Windows Phone 7.5 (Mango) ispod haube. Pored modela 710, u prodaji se može pronaći i model Lumia 800 koji je za nekih 200 KM skuplji. Budući da sam ulazio u neistražene vode Windows telefona, nisam želio bacati značajnu svotu novca na mobitel sa operativnim sistemom koji je na “BH mobile sceni” (ako i postoji ova scena) zastupljen kao što je u kladionicama zastupljena 4. Argentinska liga u šešbešu (tavli).

O modelu telefona ne želim pričati. Siguran sam da Google uredno čuva pohranjeno milion linkova sa testovima ovog telefona. Da budem iskren, uređaj kao uređaj i nije nešto posebno, čak šta više, hardverski ne zadovoljava kriterije koji se traže od jednog uređaja koji bi trebao da drži korak sljedećih godinu – dvije. Uređaj ne posjeduje fancy dual-core procesor niti 8mpx kameru koja će “hvatati” detalje i do najmanje bore na licu. Uostalom, hardver mi nije bio na prvom mjestu, želio sam solidan telefon (i sve opcije koje isti pruža) a ne mašinu koja će mi (pokušati) zamijeniti laptop, tv i konzolu. Nemam ništa protiv ljudi koji žele “tri u jedan”, ali za mene je telefon i dalje telefon – napiši poruku, javi se, malo surfaj, otvori twitter, facebook i zabavi se soušl stvarima. Ruku na srce, nekada bijah (aorist wtf…) jedan od mladića čiji je mobitel trebao da bude lightsaber da bi bio vrijedan spomena.

Svi znamo šta je iOS i Android, znamo njihove prednosti i mane, ali Windows Phone je novi igrač na sceni – u poređenju sa ova dva je još uvijek mali klinac sa ulice. Uvijek sam bio jedan od “early adopters” (engleska riječ za osobu koja kocka svoje pare na tehniku u razvoju i nešto što još uvijek nije 100% provjereno) tako da je Windows Phone u svojoj verziji 7.5 bio neodoljivo iskušenje. Da skratim priču, dosadio mi je iOS i Android, hajmo dalje…

Windows Phone 7.5 (Mango)

Prije nego što sam uzeo WP 7.5 u ruke, jedine informacije koje su mi bile dostupne su sijaset YouTube snimaka i dva gorenavedena domaća bloga. Niko od moje familije, prijatelja, neprijatelja, kućnih ljubimaca ne posjeduje mobitel koji ispod haube gura ovaj operativni sistem tako da moram priznati da sam bio pomalo zabrinut da se, narodski rečeno, neću zaj**** khm… zeznuti kupovinom Windows Phone telefona.

Prvo paljenje telefona me je iznenadilo svojom brzinom. Ova sprava leti! Da, bukvalno leti! Za manje od 23 sekunde mobitel je u radnom stanju. U poređenju sa bratovom iPhone 4S spravicom koja je skoro pa dva i pol puta skuplja i hardverski jača, ovo je fenomenalan rezultat. Kretanje kroz interfejs a.k.a sučelje telefona je jednostavno i bez štekanja, jednom riječju – glatko. Budući da sam neko ko dolazi sa Android OS-a, kada je u pitanju aspekt kretnje kroz izbornike, mirne ruke mogu reći da single-core Nokia Lumia 710 može komotno stati rame uz rame sa jačim dual-core Android modelima. Tačka! Izgleda da se Microsoft zaista potrudio i poradio na optimizaciji svog operativnog sistema. Jedna mala stvar mi je ipak zasmetala, a to je da sam se u jednom trenutku “uhvatio” da previše scroll-am. Ne mogu reći da je ovo problem i da je samo po sebi limitirajući faktor, ali mislim da manje šetnje prstom po displeju ne bi štetilo.

Pri prvom paljenju telefona morat ćete proći kroz par stavki gdje ćete unijeti svoje Windows Live podatke jer se telefon (logično) oslanja na Microsoftov live servis. Sve ide preko njega, od sinhronizacije kontakata, kalendara, marketa za aplikacije itd. Ne bih da ulazim u detalje ali mi se nije svidjela činjenica da su moji kontakti bezuslovno sinhronizovani sa “nekim tamo” cloudom a.k.a oblakom u mreži, prebačeni u Hotmail i dati (u jednu ruku se to može tako predstaviti) Microsoftu na uvid. Ipak, oni se obavezuju da će poštovati privatnost korisnika pa im valjda moram vjerovati ako planiram koristiti ovaj telefon. Uostalom, ako vam je problem sinhronizacija kontakata, kalendara i svih ostalih soušl stvari, imajte na umu da vi i vaš Windows telefon nećete mirno simbiotički koegzistirati (jednostavno volim ovaj izraz :). Meni se ne sviđa što svaku sitnicu telefon sinhronizira. Nije fol u tome da imam nešto sakriti, nego jednostavno se ne osjećam ugodno kada neko drugi može (ako zaista želi) imati totalan uvid u moju privatnost i socijalne konekcije. Debeli minus poeni!

Windows Mobile u svojoj 7.5 verziji (Mango) me iznenadio svojom jednostavnošću. U odnosu na Android, količina opcija koje možete promijeniti mnogo je manja, ipak je ona fino izbalansirana i ne odaje otisak skučenosti i ograničenosi kao kod iOS-a. Laički mogu reći da se, po ovom pitanju, Windows Phone 7.5 nalazi negdje između Androida i Apple-ovog operativnog sistema. Za moje potrebe, taman! U prilog ovom operativnom sistemu ide i činjenica da u startu posjeduje neke mogućnosti bez instaliranja dodatnih aplikacija. Jedna od tih je tzv. Music search a omogućuje vam da jednostavnim tipkom na dugme pretražujete muziku koju čujete negdje u kafiću i sl. Pretraga ide putem Bing tražilice. Budući da sam svoj mobitel postavio na hrvatsku regiju/market (Bosna i Hercegovina još uvijek nije podržana) ta opcija mi nije ponuđena i trenutno radi samo za veće regije/zemlje Zapadne Europe i Sjevjerne Amerike. Slična situacija je i sa app-ovima tj. programima koje možete pronaći u hrvatskom marketu. Ukupan broj aplikacija za Windows telefon na US tržištu se trenutno kreće oko cifre 70.000. Ovo je i više nego dovoljno za jednog prosječnog mobilnog korisnika – ja sam našao sve što sam tražio i što mi je trebalo. Mnoge aplikacije koje znate i volite još od Android sistema su tu. Ukoliko se ipak odlučite za HR varijantu, taj broj ne doseže ni 20%, no aplikacije se dodaju svaki dan tako da će za kojih par mjeseci broj istih biti respektabilan.

Dok još pišem o aplikacijama, ne bih mogao upotpuniti ovaj tekst a da ne spomenem opciju “People” koja integriše vaš imenik sa Facebook, Twitter i drugim soušl servisima. Ukratko rečeno, sva dešavanja su vam na jednom mjestu. Fantastična je i opcija povezivanja kontakata. Na ovaj način možete vašem kontaktu iz imenika dodijeliti njegov odgovarajući profil sa Facebook-a ili Twittera ili bilo kojeg drugog servisa i tako imati jedan pravi mali stalker-aj o nekoj osobi. Šalu na stranu, jako korisno i veliki adut Windows telefona. Plus poen!

Sljedeća stvar koju moj telefon mora posjedovati je odličan muzički player. Ovdje Windows fon nije zakazao, čak šta više, jako mi se svidio Zune Music player koji je šlag za oči. Prebacivanje muzike na vaš uređaj se vrši spajanjem na računar i paljenjem Zune programa na računaru koji vrši sinhronizaciju odabranih fajlova, muzike, podcasta, fotografija itd. Usput da napomenem, ako i nemate neki Windows telefon, Zune je jedan odličan program koji će na vašem računaru služiti kao media player – skenirati bazu muzike, slika i filmova i “vrtiti” ih iza vas. Neću da se sada zabavljam i pišem o Zune desktop aplikaciji, ali moram reći da Zune koristim (uporedo sa Aimp-om) zadnjih godinu dana i više sam nego zadovoljan. Eh sada, jedna stvar što se memorijskog prostora i muzike tiče. Ako imate ogromnu kolekciju pjesama i želite istu prebacite na vaš telefon, bićete razočarani kada skontate da Windows telefoni ne podržavaju eksterne memorijske kartice. Ovo u prijevodu znači da ste osuđeni na memoriju telefona (koja je u mom slučaju 5.8 GB efektivno slobodne memorije + aplikacije). Još jedan minus poen za ovaj OS! Budimo realni, danas u svijetu muzike i medija, memorije nikada dosta. Ako se odlučite za kupovinu Windows telefona, gledajte da uzmete telefon sa minimum 16GB hard diska, sve ispod toga je zaista malo. Nažalost, mislio sam da će mi 8GB biti dovoljno…

Na kraju… Zaključak. Toliko toga ima za reći/napisati o ovom telefonu no ovaj tekst nisam pisao sa namjerom da bude recenzija Windows Phone 7.5 (Mango) već moje iskustvo i prvi susret sa Windows mobilnim uređajem. Nakon par dana korištenja, i pored svih svojih nedostataka, sve više i više mi se sviđa ova spravica i ovaj operativni sistem. Bio sam zasićen Android i iOS telefonima i Windows telefon je tu došao kao “kec na jedanaest” sa svojim osvježavajućim i laganim intefejsom. Činjenica je da Microsoft mora poraditi na par stvari, ali sam siguran da će to biti skoro, budući da update-i za ovaj telefon izlaze prilično često. Sve u svemu, ne dajte da vas zastraši dominacija Android i iPhone telefona na našem tržišt i ako imate priliku, prije kupovine svog novog ljubimca, probajte Windows Mobile telefon. Ko zna, možda će vam se svidjeti isto kao i meni.

Nakon par dana korištenja, kada sve oduzmem i saberem, jako sam zadovoljan svojim novim telefonom i ne bih se vraćao na Android ili iPhone.

(napomena: budući na Windows Phone 7.5 ne podržava pravljenje screenshotova, iste sam uzeo sa neta)

Došao je kraj ove kalendarske 2011. godine, godine pune svjetskih previranja, šund albuma, glupih izjava naših političara, dobrog kiselog kupusa i malo jače posoljenih kokica u bh kinima. Ipak, ovaj uvod neće uspješno obilježiti lajmotiv ovog mog posta.

Otvarajući jutros Feedly (RSS čitač), u “readers digestu” po prvi put su bljesnule isključivo stranice sa naših prostora što je bilo sasvim dovoljno da počnem sa piskaranjem ovog teksta. Hajde da vidimo šta ja to posjećujem kada mi se ne čita engleski jezik…

Radio Sarajevo Portal – Kako kažu na 90.2, radio za urbanu gerilu. Mirna srca i za portal mogu reći isto. Ovo je jedan od portala koji prenose vijesti na takav način da čitatelj ne misli da se nalazi na još jednom “news agregatoru”, ili stranici koja beskompromisno kupi i prevodi vijesti vodećih novinskih agencija.

Sutra.ba – Ovaj portal mi je uspješno zamijenio SAX (sarajevo-x.com).

Not A Blog - CopyPaste, ili Zoran (kako za sebe voli reći :P) svoj blog vodi od vremena kada je blogger.ba bio neka faca na bhblog sceni. Jedan je od onih blogera koji analizi i pisanju svojih postovima posvećuju više vremena nego što prosječni muškarac posvećuje svojoj ženi. Svakako preporučuje da zavirite u Zoranovu kuhinju kilometarskih (ali ipak zanimljivih) postova.

Cyber Bosanka – Kada sam prvi put došao na njen blog pomislio sam da se nalazim na nekom girly portalu, no ubrzo sam shvatio da knjigu ne treba vrednovati po omotu (wow, koji biser). Bosanka piše za sve i svakoga. Često se pitam odakle crpi toliku inspiraciju.

Ka5an – Nije blog, a nije ni portal. Ka5an je jedini čovjek u BiH (ispravite me ako griješim) koji je toliko aktivan po pitanju bloganja, social-networkinga, da posjeduje i svoj social-network kafić poznat kao Ka5an Caffe. Za one koji ne znaju, kafić se nalazi u Sarajevu, naselje Ciglane. Uz dobru kafu, možete u najvećem miru i guštu odsjesti te uz svoj laptop, ili njihov komp, surfati i blogati do mile volje.

BH Blog – Bosanskohercegovački blog agregator na koji često zavirim u potrazi za osvježenjem svoje blog liste. Usput, dobro mi služi da provjerim kotiranje Lazy Onionsa. Veliki kez preko usta!

F.BA – Moja dnevna doza fotki. Odveć jedan od najboljih domaćih fotografskih portala. Iako je F.BA mojih ruku djelo, već pola godine više nisam aktivan na ovom portalu, te sam čitav rad prepustio u ruke F.BA teamu.

Gitare.info – Ljubitelji gitare, ne tražite dalje!

Navedene stranice nikako ne predstavljaju “Best Of” svog žanra, već samo moj dnevni “kick” (u ninja fazonu) domaće web scene. Usput, ako znate kakav dobar sajt, blog ili slično, ostavite link u komentaru. Naravno, možete komentarisati i bez linkova. ;)

Suvad Veletanlić je čovjek koji neumorno pleše na sarajevskoj Ferhadiji. Ledene temperature zime ili vrelina ljeta, ovog momka ne sprečavaju da radi ono što voli i time pošteno zarađuje i probija se kroz život. Suvad pleše JII COOUU, ples koji je sam izmislio i koji se bazira na borilačkim vještinama Kung Fu i Tae Kwon Do.
Predlažem vam da pogledate video snimak koji je urađen na jednom zavidnom nivou, ne samo sa aspekta tehnike nego čitave ideje prikazujući momka koji i pored teške životne situacije ipak radi ono što voli u jednoj teškoj konzervativnoj sredini punoj predrasuda prema nepoznatom i nadasve čudnovato inovativnom. Kratki video uradio je Edin Gačić.

Čudno je to da se divimo plavom umjetniku sa vikinškom kapom na glavi, što u proljetnim danima posjećuje Sarajevo i mirno stoji na ulici, a pored našeg čovjeka Suvada, ravnodušno prolazimo bez ijednog pogleda i znaka uvažavanja onoga što radi.

Zelenkapica je animirani film širokobriježana, profesora i umjetnika Vladimira Mikulića Vave u produkciji Kino klub Amater iz Širokog Brijega. Ovaj šestominutni crtić broji negdje oko 2700 crteža koje je gospodin Mikulić nacrtao tokom godine dana.

Prije gledanja samog crtića, informisah se o čemu je “ol ‘abaut”. Siguran sam da ste svi gledali Crvenkapicu, tako da nema potrebe prepričavati sadržaj koji, manje više, prati paralelu bajke. Kako autori crtanog filma navode, radi se o parodiji bosanskohercegovačke političke, socijalne i društvene situacije. Moram priznati da sam uživao u crtiću i izmišljotinama kao što su Džužan te par simpatičnih fora… “Kakva je sad ovo dreka, taman penal na Džeki”. Međutim, koliko god to želio pronaći u filmu, parodiranje bosanskohercegovačke političko – društvene situacije, po mom mišljenju, autoru je samo djelimično uspjelo. Mi smo i previše zamršena država da bi parodiranje “sraslo” u šest minuta po principu kakvog Scary Movie koristi za parodiranje aktivnih holivudskih blockbustera. Da nisam čuo/pročitao da se radi o satiri trenutnog stanja be-ha društva, teško bih prokužio ideju koju je autor htio prenijeti publici. Možda je to “đast mi”. No nemojte me pogrešno shvatiti, Zelenkapica je jedna kvalitetno urađena, duhovita crtana animacija za koju bi svako od nas trebao odvojiti najmanje šest minuta svog dragocjenog vremena.

Čitav ovaj uvod od nekoliko linija teksta služi da bih vam predstavio jedan animirani video projekat – Sintel. Sintel je nezavisno produciran kratki animirani film pokrenut od strane Blender Fondacije s ciljem promovira mogućnosti free/open source 3D programa pod nazivom Blender. Sintel nije jedini film koji je do sada ugledao svjetlost dana, ali je meni najbolji.

Sa početnim budžetom skupljenim samo od donacija putem interneta, ovaj petnaestominutni animirani film predstavlja jedan od važnih protagonista razvoja open source programa u svijetu modeliranja. Nadam se da će se razvoj i popularizacija open source ideje i koncepta proširiti i na svijet muzike, jer pored programa Audacity, zaista ne poznajem neki dobar free software za editovanje zvuka i produciranje podcasta.

Sintel je realiziran u studiju “The Amsterdam Bledner Institute” od strane internacionalne grupe umjetnika, dizajnera i developera. Dodatni “awesome” na tortu je i soundtrack filma pod nazivom “I Move On” kojeg možete besplatno pronaći / skinuti na stranici kompozitora.

Naime, bendovi se takmiče u sljedećim kategorijama: Electronic, Pop, Rock, Experimental, Instrumental, World i Urban. Na vama je da glasate (tj. ukucate ime benda za određenu kategoriju) te na taj način pomognete vašem favoritu da uskoči u Top 5 bendova u kategoriji u kojoj se takmiči i na taj način osvoji do 500 eura u kešu.
Ovo je zaista odličan potez i način da se pruži šansa bendovima koji svoju muziku daju za besplatan download da vide neki hajr (a.k.a korist) od toga i pokažu muzičkoj industriji željnoj love i zarade da potpisivanje ugovora nije jedini mogući način sticanja slave i popularnosti. Iako 500 eura i nije neka svota, nije fora u novcu nego, bitan je onaj free spirit!

Glasati za bendove možete ovdje.

Na kraju mi ostaje samo da vas zamolim da na ovaj ili onaj način podržite ovu akciju – širite vijest!

foto: Lucky Ju Ju PinballBy Laughing Squid // CC

U 70-tim je bio hype, u 80-tim mainstream, u 90-tim standardna stvar, u 2000-tim ostao je zaboravljena “igračka” generacijama kojim današnji klinci u liftu nazivaju “dobar dan gospodine”.

Za današnju omladinu, koja odrasta na konzolama i PC igrama, fliper je strana stvar, no za ekipu koja je rođena od perioda Woodstock-a pa do pada Berlinskog zida bio je jedan od glavnih izvora zabave. Još uvijek nemate pojma o čemu pričam? Dobro, reći ću kratko i jasno… fliper – mehanička kutija koja vas tjera do ludosti, ali ipak osjetite ogromnu dozu zadovoljstva kada napravite dobar “skor”, i opet sve tako u nedogled. Postavlja se pitanje, da li vi igrate fliper ili fliper igra vas?

Moja ljubav prema fliperu seže u davne srednjoškoske dane kada sam gledao kako “ubiti” koji slobodan sat u vrelim ljetnim danima dok sunce još ne zađe i ne napravi mjesta za, što bi naš svijet znao reći, akšamluke. Nedaleko od moga stana, svega desetak minuta slobodnog hoda (<- novoizmišljeni izraz) bila je igraonica sa zilion (<- opet izmišljen izraz) načina da u ekspresnom vremenskom periodu ostanete bez kinte koju ste velikodušno uzeli iz svoje kasice – prasice. Šta, to samo ja imam kasicu – prasicu? Wtf… a čitavo vrijeme mislim da je to bilo cool. Dobro, šalu na stranu, mogli ste već do sada skontati da se radi o jednom nedosanjanom dječijem snu da kod kuće ima tu veliku grdosiju zvanu fliper.

Vratimo se u 2011. godinu. Fliperi više nisu ono što su nekada bili. Zamijenjeni su nekim drugim načinima zabave. Ovako rečeno, nije trebalo mnogo vremena da vlasnici igraonica skontaju da je fol u zaradi a ne u ljubavi prema fliperu i igri. Ova činjenica dovela je do izumiranja flipera na našim prostorima. Ipak, nije to samo “pošast” naših krajeva, čitava Europa ostala je bez stotine i stotine igraonica u kojima se svakodnevno mogao čuti zvuk udaranja loptice od bumper.
Nedavno sam imao priliku pričati sa jednim poznanikom čije lice dugo vremena nisam vidio. Kao i u svakom razgovoru ovakvog tipa, neminovno sam ga pitao za posao. Reče da drži igraonicu. Oči su mi zasjale… možda drži fliper? Ipak, na moje razočarenje odgovorio je: “Ma kakav fliper, ne igra to danas niko, ne isplati se”. Znači, dubokoumni zaključak… gdje pare nema tu je i zabava tanka.

U 21. vijeku, kada je sve digitalizirano i kada mnogo više vremena provodimo za face-om “družeći” se sa rajom, nego u provodeći vrijeme sa ljudima “lajv”, postalo je samo pitanje vremena kada će i fliper doživjeti svoju umjetnu varijantu. A kako i ne bi kada današnja djeca Guitar Hero na PS-u smatraju umjećem sviranja gitare… no dobro, o tome neki drugi put.
Siguran sam da ste makar jednom čuli šta je to emulator. Niste? Uredu, i to je za ljude. U par riječi ću objasniti u čemu je fol. Vidite, prije mnogo mnogo vremena, za nepovjerovati ali istinto, igre su se igrale u igraonama na automatima, a kada je u svaku kuću došao PC, igraone i automati nisu više bili potrebni. Nove igre (bez duše) su izlazile redovnije nego što ja plaćam RTV pretplatu. Nikome, osim šačice ljudi, nije stalo do automata i starih igara iz mladosti. Upravo radi toga su razvijeni emulator, programi koji omogućavaju da na PC-u vrtite sve one naslove sa automata. Slična stvar se desila i sa fliperom. Razvijen je emulator pod nasivom Visual Pinball.

Visual Pinball se danas nalazi u svojoj devetoj verziji i zaista je zreo program koji će vam omogućiti da zavrtite skoro sve flipere koje ste igrali u mladosti. Ako postoji fliper, vjerovatnoća da ga je neko “prebacio” na emulator je mnogo veća od činjenice da će ovaj članak možda nekom i biti od koristi. Visual Pinball, zajedno sa stolovima, možete pronaći na vpforums.org sajtu. Sve što treba je registracija, instalacija programa, par podešavanja i fliperanju nigdje kraja. Naravno, sve je to još uvijek daleko od prave stvari, ali se nakon samo par minuta toliko uživite u igranje da zaboravite da se ustvari radi o emulatoru. Vrlo brzo ćete u ogledalu skužiti da imate onaj glupi osmijeh kada nabijete “Extra Ball”…

Prije nego završim sa pisanjem ovog teksta, moram postaviti još par video snimaka sa YouTube-a da vam bude jasnije do kojih razmjera ljubitelji flipera idu da bi fliper emulator približili pravom stolu. Gledajte i uživajte.

Koliko mi kaskamo za regijom to već i ptice na grani znaju, no siguran sam da se stvari polako kreću nekim novim, svjetlijim putevima, ili mi se to čini, makar što se muzike tiče. Prije par dana, na jednoj od sarajevskih radio stanica, čuo sam pjesmu neobičnog teksta sa zaraznim rock funky ritmom. Indie rock mi nije nepoznanica, ali je nepoznanica na ovim prostorima. Pomislio sam da se radi o nekom bendu iz Hrvatske ili Srbije, ali ovi momci su izgleda 100% bosanski proizvod. Pjesma “Galileo” benda Billy Andol, je osvježenje za bh. muzičku scenu i siguran sam da će momci koji se kriju iza ovog neobičnog “farmaceutsko – billy idol-ovskog” imena imati šta da kažu/otpjevaju i ubuduće.

Više o bendu možete pronaći na sajtu www.billyandol.ba ili na www.myspace.com/billyandol

Također bih želio spomenuti i novi (regionalni) podcast koji sam otkrio prije par dana. Podast radi Paramparče i možete isti pronaći ovdje. Paramparce mi je ukazao na neke postprodukcijske fore i fazone tako da bi ovo izdanje podcasta moralo zvučati makar malo bolje. Postprodukcija nije jedini razlog, tu je i novi kondenzatorski mikrofon koji solidno odrađuje svoj dio posla.

Slušajte podcast klikom na play dugme ispod! ;)

// Download epizode u mp3 formatu //

U ovoj epizodi svirano:

1. Big Blood – …is All We Have //

2. The Sway – Going Blind //

3. The Stereophones – Games //

4. The Stereophones – Credit //

5. The Rest – Copying //

6. Shagrugge – Soul Scratchers //

U pozadini korišteno:  Pitx / CC BY-NC 3.0