Došao je kraj ove kalendarske 2011. godine, godine pune svjetskih previranja, šund albuma, glupih izjava naših političara, dobrog kiselog kupusa i malo jače posoljenih kokica u bh kinima. Ipak, ovaj uvod neće uspješno obilježiti lajmotiv ovog mog posta.

Otvarajući jutros Feedly (RSS čitač), u “readers digestu” po prvi put su bljesnule isključivo stranice sa naših prostora što je bilo sasvim dovoljno da počnem sa piskaranjem ovog teksta. Hajde da vidimo šta ja to posjećujem kada mi se ne čita engleski jezik…

Radio Sarajevo Portal – Kako kažu na 90.2, radio za urbanu gerilu. Mirna srca i za portal mogu reći isto. Ovo je jedan od portala koji prenose vijesti na takav način da čitatelj ne misli da se nalazi na još jednom “news agregatoru”, ili stranici koja beskompromisno kupi i prevodi vijesti vodećih novinskih agencija.

Sutra.ba – Ovaj portal mi je uspješno zamijenio SAX (sarajevo-x.com).

Not A Blog - CopyPaste, ili Zoran (kako za sebe voli reći :P) svoj blog vodi od vremena kada je blogger.ba bio neka faca na bhblog sceni. Jedan je od onih blogera koji analizi i pisanju svojih postovima posvećuju više vremena nego što prosječni muškarac posvećuje svojoj ženi. Svakako preporučuje da zavirite u Zoranovu kuhinju kilometarskih (ali ipak zanimljivih) postova.

Cyber Bosanka – Kada sam prvi put došao na njen blog pomislio sam da se nalazim na nekom girly portalu, no ubrzo sam shvatio da knjigu ne treba vrednovati po omotu (wow, koji biser). Bosanka piše za sve i svakoga. Često se pitam odakle crpi toliku inspiraciju.

Ka5an – Nije blog, a nije ni portal. Ka5an je jedini čovjek u BiH (ispravite me ako griješim) koji je toliko aktivan po pitanju bloganja, social-networkinga, da posjeduje i svoj social-network kafić poznat kao Ka5an Caffe. Za one koji ne znaju, kafić se nalazi u Sarajevu, naselje Ciglane. Uz dobru kafu, možete u najvećem miru i guštu odsjesti te uz svoj laptop, ili njihov komp, surfati i blogati do mile volje.

BH Blog – Bosanskohercegovački blog agregator na koji često zavirim u potrazi za osvježenjem svoje blog liste. Usput, dobro mi služi da provjerim kotiranje Lazy Onionsa. Veliki kez preko usta!

F.BA – Moja dnevna doza fotki. Odveć jedan od najboljih domaćih fotografskih portala. Iako je F.BA mojih ruku djelo, već pola godine više nisam aktivan na ovom portalu, te sam čitav rad prepustio u ruke F.BA teamu.

Gitare.info – Ljubitelji gitare, ne tražite dalje!

Navedene stranice nikako ne predstavljaju “Best Of” svog žanra, već samo moj dnevni “kick” (u ninja fazonu) domaće web scene. Usput, ako znate kakav dobar sajt, blog ili slično, ostavite link u komentaru. Naravno, možete komentarisati i bez linkova. ;)

Suvad Veletanlić je čovjek koji neumorno pleše na sarajevskoj Ferhadiji. Ledene temperature zime ili vrelina ljeta, ovog momka ne sprečavaju da radi ono što voli i time pošteno zarađuje i probija se kroz život. Suvad pleše JII COOUU, ples koji je sam izmislio i koji se bazira na borilačkim vještinama Kung Fu i Tae Kwon Do.
Predlažem vam da pogledate video snimak koji je urađen na jednom zavidnom nivou, ne samo sa aspekta tehnike nego čitave ideje prikazujući momka koji i pored teške životne situacije ipak radi ono što voli u jednoj teškoj konzervativnoj sredini punoj predrasuda prema nepoznatom i nadasve čudnovato inovativnom. Kratki video uradio je Edin Gačić.

Čudno je to da se divimo plavom umjetniku sa vikinškom kapom na glavi, što u proljetnim danima posjećuje Sarajevo i mirno stoji na ulici, a pored našeg čovjeka Suvada, ravnodušno prolazimo bez ijednog pogleda i znaka uvažavanja onoga što radi.

Zelenkapica je animirani film širokobriježana, profesora i umjetnika Vladimira Mikulića Vave u produkciji Kino klub Amater iz Širokog Brijega. Ovaj šestominutni crtić broji negdje oko 2700 crteža koje je gospodin Mikulić nacrtao tokom godine dana.

Prije gledanja samog crtića, informisah se o čemu je “ol ‘abaut”. Siguran sam da ste svi gledali Crvenkapicu, tako da nema potrebe prepričavati sadržaj koji, manje više, prati paralelu bajke. Kako autori crtanog filma navode, radi se o parodiji bosanskohercegovačke političke, socijalne i društvene situacije. Moram priznati da sam uživao u crtiću i izmišljotinama kao što su Džužan te par simpatičnih fora… “Kakva je sad ovo dreka, taman penal na Džeki”. Međutim, koliko god to želio pronaći u filmu, parodiranje bosanskohercegovačke političko – društvene situacije, po mom mišljenju, autoru je samo djelimično uspjelo. Mi smo i previše zamršena država da bi parodiranje “sraslo” u šest minuta po principu kakvog Scary Movie koristi za parodiranje aktivnih holivudskih blockbustera. Da nisam čuo/pročitao da se radi o satiri trenutnog stanja be-ha društva, teško bih prokužio ideju koju je autor htio prenijeti publici. Možda je to “đast mi”. No nemojte me pogrešno shvatiti, Zelenkapica je jedna kvalitetno urađena, duhovita crtana animacija za koju bi svako od nas trebao odvojiti najmanje šest minuta svog dragocjenog vremena.

Čitav ovaj uvod od nekoliko linija teksta služi da bih vam predstavio jedan animirani video projekat – Sintel. Sintel je nezavisno produciran kratki animirani film pokrenut od strane Blender Fondacije s ciljem promovira mogućnosti free/open source 3D programa pod nazivom Blender. Sintel nije jedini film koji je do sada ugledao svjetlost dana, ali je meni najbolji.

Sa početnim budžetom skupljenim samo od donacija putem interneta, ovaj petnaestominutni animirani film predstavlja jedan od važnih protagonista razvoja open source programa u svijetu modeliranja. Nadam se da će se razvoj i popularizacija open source ideje i koncepta proširiti i na svijet muzike, jer pored programa Audacity, zaista ne poznajem neki dobar free software za editovanje zvuka i produciranje podcasta.

Sintel je realiziran u studiju “The Amsterdam Bledner Institute” od strane internacionalne grupe umjetnika, dizajnera i developera. Dodatni “awesome” na tortu je i soundtrack filma pod nazivom “I Move On” kojeg možete besplatno pronaći / skinuti na stranici kompozitora.

Naime, bendovi se takmiče u sljedećim kategorijama: Electronic, Pop, Rock, Experimental, Instrumental, World i Urban. Na vama je da glasate (tj. ukucate ime benda za određenu kategoriju) te na taj način pomognete vašem favoritu da uskoči u Top 5 bendova u kategoriji u kojoj se takmiči i na taj način osvoji do 500 eura u kešu.
Ovo je zaista odličan potez i način da se pruži šansa bendovima koji svoju muziku daju za besplatan download da vide neki hajr (a.k.a korist) od toga i pokažu muzičkoj industriji željnoj love i zarade da potpisivanje ugovora nije jedini mogući način sticanja slave i popularnosti. Iako 500 eura i nije neka svota, nije fora u novcu nego, bitan je onaj free spirit!

Glasati za bendove možete ovdje.

Na kraju mi ostaje samo da vas zamolim da na ovaj ili onaj način podržite ovu akciju – širite vijest!

foto: Lucky Ju Ju PinballBy Laughing Squid // CC

U 70-tim je bio hype, u 80-tim mainstream, u 90-tim standardna stvar, u 2000-tim ostao je zaboravljena “igračka” generacijama kojim današnji klinci u liftu nazivaju “dobar dan gospodine”.

Za današnju omladinu, koja odrasta na konzolama i PC igrama, fliper je strana stvar, no za ekipu koja je rođena od perioda Woodstock-a pa do pada Berlinskog zida bio je jedan od glavnih izvora zabave. Još uvijek nemate pojma o čemu pričam? Dobro, reći ću kratko i jasno… fliper – mehanička kutija koja vas tjera do ludosti, ali ipak osjetite ogromnu dozu zadovoljstva kada napravite dobar “skor”, i opet sve tako u nedogled. Postavlja se pitanje, da li vi igrate fliper ili fliper igra vas?

Moja ljubav prema fliperu seže u davne srednjoškoske dane kada sam gledao kako “ubiti” koji slobodan sat u vrelim ljetnim danima dok sunce još ne zađe i ne napravi mjesta za, što bi naš svijet znao reći, akšamluke. Nedaleko od moga stana, svega desetak minuta slobodnog hoda (<- novoizmišljeni izraz) bila je igraonica sa zilion (<- opet izmišljen izraz) načina da u ekspresnom vremenskom periodu ostanete bez kinte koju ste velikodušno uzeli iz svoje kasice – prasice. Šta, to samo ja imam kasicu – prasicu? Wtf… a čitavo vrijeme mislim da je to bilo cool. Dobro, šalu na stranu, mogli ste već do sada skontati da se radi o jednom nedosanjanom dječijem snu da kod kuće ima tu veliku grdosiju zvanu fliper.

Vratimo se u 2011. godinu. Fliperi više nisu ono što su nekada bili. Zamijenjeni su nekim drugim načinima zabave. Ovako rečeno, nije trebalo mnogo vremena da vlasnici igraonica skontaju da je fol u zaradi a ne u ljubavi prema fliperu i igri. Ova činjenica dovela je do izumiranja flipera na našim prostorima. Ipak, nije to samo “pošast” naših krajeva, čitava Europa ostala je bez stotine i stotine igraonica u kojima se svakodnevno mogao čuti zvuk udaranja loptice od bumper.
Nedavno sam imao priliku pričati sa jednim poznanikom čije lice dugo vremena nisam vidio. Kao i u svakom razgovoru ovakvog tipa, neminovno sam ga pitao za posao. Reče da drži igraonicu. Oči su mi zasjale… možda drži fliper? Ipak, na moje razočarenje odgovorio je: “Ma kakav fliper, ne igra to danas niko, ne isplati se”. Znači, dubokoumni zaključak… gdje pare nema tu je i zabava tanka.

U 21. vijeku, kada je sve digitalizirano i kada mnogo više vremena provodimo za face-om “družeći” se sa rajom, nego u provodeći vrijeme sa ljudima “lajv”, postalo je samo pitanje vremena kada će i fliper doživjeti svoju umjetnu varijantu. A kako i ne bi kada današnja djeca Guitar Hero na PS-u smatraju umjećem sviranja gitare… no dobro, o tome neki drugi put.
Siguran sam da ste makar jednom čuli šta je to emulator. Niste? Uredu, i to je za ljude. U par riječi ću objasniti u čemu je fol. Vidite, prije mnogo mnogo vremena, za nepovjerovati ali istinto, igre su se igrale u igraonama na automatima, a kada je u svaku kuću došao PC, igraone i automati nisu više bili potrebni. Nove igre (bez duše) su izlazile redovnije nego što ja plaćam RTV pretplatu. Nikome, osim šačice ljudi, nije stalo do automata i starih igara iz mladosti. Upravo radi toga su razvijeni emulator, programi koji omogućavaju da na PC-u vrtite sve one naslove sa automata. Slična stvar se desila i sa fliperom. Razvijen je emulator pod nasivom Visual Pinball.

Visual Pinball se danas nalazi u svojoj devetoj verziji i zaista je zreo program koji će vam omogućiti da zavrtite skoro sve flipere koje ste igrali u mladosti. Ako postoji fliper, vjerovatnoća da ga je neko “prebacio” na emulator je mnogo veća od činjenice da će ovaj članak možda nekom i biti od koristi. Visual Pinball, zajedno sa stolovima, možete pronaći na vpforums.org sajtu. Sve što treba je registracija, instalacija programa, par podešavanja i fliperanju nigdje kraja. Naravno, sve je to još uvijek daleko od prave stvari, ali se nakon samo par minuta toliko uživite u igranje da zaboravite da se ustvari radi o emulatoru. Vrlo brzo ćete u ogledalu skužiti da imate onaj glupi osmijeh kada nabijete “Extra Ball”…

Prije nego završim sa pisanjem ovog teksta, moram postaviti još par video snimaka sa YouTube-a da vam bude jasnije do kojih razmjera ljubitelji flipera idu da bi fliper emulator približili pravom stolu. Gledajte i uživajte.

Koliko mi kaskamo za regijom to već i ptice na grani znaju, no siguran sam da se stvari polako kreću nekim novim, svjetlijim putevima, ili mi se to čini, makar što se muzike tiče. Prije par dana, na jednoj od sarajevskih radio stanica, čuo sam pjesmu neobičnog teksta sa zaraznim rock funky ritmom. Indie rock mi nije nepoznanica, ali je nepoznanica na ovim prostorima. Pomislio sam da se radi o nekom bendu iz Hrvatske ili Srbije, ali ovi momci su izgleda 100% bosanski proizvod. Pjesma “Galileo” benda Billy Andol, je osvježenje za bh. muzičku scenu i siguran sam da će momci koji se kriju iza ovog neobičnog “farmaceutsko – billy idol-ovskog” imena imati šta da kažu/otpjevaju i ubuduće.

Više o bendu možete pronaći na sajtu www.billyandol.ba ili na www.myspace.com/billyandol

Također bih želio spomenuti i novi (regionalni) podcast koji sam otkrio prije par dana. Podast radi Paramparče i možete isti pronaći ovdje. Paramparce mi je ukazao na neke postprodukcijske fore i fazone tako da bi ovo izdanje podcasta moralo zvučati makar malo bolje. Postprodukcija nije jedini razlog, tu je i novi kondenzatorski mikrofon koji solidno odrađuje svoj dio posla.

Slušajte podcast klikom na play dugme ispod! ;)

// Download epizode u mp3 formatu //

U ovoj epizodi svirano:

1. Big Blood – …is All We Have //

2. The Sway – Going Blind //

3. The Stereophones – Games //

4. The Stereophones – Credit //

5. The Rest – Copying //

6. Shagrugge – Soul Scratchers //

U pozadini korišteno:  Pitx / CC BY-NC 3.0

Sada malo o projektu. Naime, kao što ste u naslovu mogli pročitati, radi se o podcast projektu pod nazivom IQDoza. Ovaj podcast projekat će sigurno biti nešto neviđeno na EX-YU prostorima (nadaj se :). O čemu se radi možete pročitati ovdje, na stranici samog podcasta. Ukratko, reću ću da je IQDoza jedan edukativno-kreativni podcast sa sadržajem kojeg, zajedno sa CopyPaste-om, iznosim na jedan duhovit način. Podcast bi izlazio dva puta mjesečno. Već prvu epizodu možete očekivati u srijedu 29.12.2010. Sadržaj epizode neću otkriti…. do slušanja! ;)

Subotnje jutro počelo je novim izdanjem pjesme benda “Dvadesetorica” pod nazivom “Pet Lajkova”. Nemam običaj pisati o bendovima, za to postoji sijaset medija, no “Dvadesetorica” su jedna simpatična pojava na ovim prostorima o kojoj jednostavno moram progovoriti riječ – dvije. Članovi benda su: Obrvasta privala gusta poput shume, Parishko plavi, Apolon iz patriotske lige, Sin od istrage, Sexy tikvan, Schwarckopf, Tersaski ranger, Praznik za ochi, Combotronix, Jashar, LT.J Kefalo, Karlo, Lepog Bore sin, Kameni spavach, Bee G, Di Jo Djeha, Bilo, Haajmo, Partly too strong defender of peace, Ovjekovjecitelj. Ovakvom repertoaru imena ni James Cameron ne bi imao zamjerke.

Bend se uglavnom bavi obradom pjesama koje “svi znamo”, ubacujući vlastiti tekst i time prilagođavajući pjesmu Be-Ha društvenim pojavama. Facebook je na ovim prostorima postao toliko popularan da mi i nana komentariše statuse (tehnički nemoguće, but you get the point), tako da je ironično-komična obrada koja pokriva ovu temu bila samo pitanje vremena. Dvadesetorica (kvout, ankvout) su neminovno uspjela u tome i “Pet Lajkova” je ugledalo svjetlo dana. Pjesma je urađena na fazon originala “(Ghost) Riders in the sky” koji je obrađen više od pedeset puta, a najpoznatiju verziju uradio je Johnny Cash.